Crna rijeka

Crna Rijeka ​Popio sam kavu, tu crnu rijeku Što teče između jave i sna. Dok tišina u mraku još traži tvoju jeku U svijetu gdje slutnji nema dna. Opet me budi taj bezglasni krik Što poput djeteta u kamenu dubi moj lik. ​Sada si vatra koja traži svoj plamen, Na moju krivnju bacaš kamen. Ne traži me u onome što se rukama drži, Već u onoj suši što korijen dublje prži. Neka utihne sve što je bilo glas, Tišina priča umjesto nas. ​Bili smo pijesak i sol što se u plimi gube, Dva ruba ponora što se u mraku ljube. Ne plači za onim što mora u prah da se vrati, Jer samo ono što pustiš, možeš dozvati. Dva zrna nemira, bez doma i bez imena, Tek kratki drhtaj u oku vremena. ​Ljubav je bila tek vježba za ovaj rastanak, Kratki bljesak prije nego što nam dlan dotakne zrak. Kao dijete koje ne mrzi kamen dok ga mrvi, Ono samo traži onaj oblik koji je u tebi prvi. ​Sada si vatra koja traži svoj plamen, Na moju krivnju bacaš kamen. Ne traži me u onome što se rukama drži, Već u onoj suši što korijen dublje prži. Neka utihne sve što je bilo glas, Tišina priča umjesto nas. ​Tišina priča... Samo ono što pustiš... Spavaj. glazba : SUNO Al Tekst: Ditka #rock