Od suhih trava i mekih grana
Pleli smo male kuće za ptice
Da budu spremne kad stignu
Ledeni prsti zime
Ali te ptice su znale
Da zima je previše jaka
I sve su otišle na neki daleki jug
Za nova proljeća
Po poljima i gaju
U tišini Sunca
Ko maleno smilje
Rasli smo uz kamen
Što s nama se smije
Pred kućom je stajao stari hrast
Konji su voljeli mir i njegov hlad
Sve naše godine
Kao pisma, nebom su nosile ptice
Znali smo put do rijeke i fontane
Usred tihog kamenog trga
Bili smo razigrani, ponekad rasijani
Ponekad tužni ,ponekad nasmijani
I uvijek nekako neshvatljivo sretni.
Tekst
Branka L
