Tišina...
Samo šum vjetra
u granama vrta
na kraju svijeta
Trenuci kada si
iluzija ptice
što promatra lica
koja su daleko
ali su ti važna,
jantarni kamenčići
sa zidova susreta
iz šuma sjećanja
Iz malih luka
dolaze koracima
koje ne čuješ...
s polja i obronaka
silaze da sjednu
za stol tišine.
Ne možeš znati
gdje su,
što rade,
kuda su krenuli
i kuda idu,
ali ti vidiš oči i lica,
kretnje, korake, glasove, smijeh
sa nekih njihovih
ulica, brda, obala, šuma,
iz soba, škola, kafića...
Šalješ im paket
staklenu kutiju nevidljivih zagrljaja
grančicu bijelog jorgovana
i toplu naranču Sunca...
Iz tišine sa šumom vjetra
u granama vrta na
kraju svijeta
Tekst
Branka L
