Vrati se

Ulice su večeras prazne, a meni srce puniš ti, svaka lampa k’o da zna da si mi bila sve u dnu duši. I sad me lome stara sjećanja, na tvoj glas i tvoj osmijeh blag, u meni još uvijek gori nada da vratiš se makar na jedan trag. A noć je duga, a srce slabo, još tvoje ime diše u meni, sve što je bilo nikad ne blijedi, kad te jednom volim, to ostaje u sjeni. Vrati se, makar u snu, da čujem opet taj tvoj glas, da noć ne nosi ovu tugu i da ne boli svaki čas. Vrati se, jer još te čuvam u srcu kao najljepši dan, i sve što imam od nas dvoje sad je samo jedan blijed san. Kad zatvorim oči, ti si tu, u svakoj tišini, u svakom dahu, k’o da me vreme još uvijek pita zašto smo stali na pola daha. A tebi lako je možda sada, al’ meni nije prošlo ni tren, jer svaka ljubav što duboko padne ostavi trag koji nosiš sa mnom svud po svem. I kad me slomi pogled tvoj u nekim starim noćima bez sna, ja još uvijek vjerujem tiho da se ljubav vrati kad je istina. Vrati se, makar u snu, da čujem opet taj tvoj glas, da noć ne nosi ovu tugu i da ne boli svaki čas. Vrati se, jer još te čuvam u srcu kao najljepši dan, i sve što imam od nas dvoje sad je samo jedan blijed san. Možda smo bili previše mladi, možda je ponos bio jači tad, ali kad dvoje jednom zapamte ostaje to, pa makar svijet bio hlad. Ako ikad poželiš nazad, znaš gdje me možeš pronaći, među istim snovima, istim ulicama, gdje smo se znali najviše voljeti. Vrati se, makar u snu, da čujem opet taj tvoj glas, da noć ne nosi ovu tugu i da ne boli svaki čas. Vrati se, jer još te čuvam u srcu kao najljepši dan, i sve što imam od nas dvoje sad je samo jedan blijed san.