Grad
Hladan zid i magla siva,
u meni se misao skriva.
Na licu kiša, u duši studen,
svaki je čovjek u snovima otuđen.
Na licu mjesta raskomadan krik,
u ogledalu ne prepoznajem lik.
Bijela breza na vjetru se savija,
dok se jesen u granama ispovijeda.
Gledam na istok, tamo gdje sviće,
dok staro drvo nove priče priča.
Pruža se ruka, traži se spas,
u tišini tražim tvoj izgubljen glas.
A majka zove, glas joj je dubok,
dok život nosi novi nam sukob.
Kroz zatvorena vrata odjekuje mrak,
svaki je korak težak i lak.
Tiho se gasi taj slomljen zvuk,
oko nas samo pustoš i muk.
Zadnja misao k'o sjenka odlazi,
vrijeme polako preko nas prolazi.
U sivoj magli gubim ti trag,
više mi nitko nije tako drag.
Ostaje samo taj zid od kamena,
i teška tuga na mojim ramenima.
Jer majka zove, glas joj je dubok,
dok život nosi novi nam sukob.
Kroz zatvorena vrata odjekuje mrak,
svaki je korak težak i lak.
Tiho se gasi taj slomljen zvuk,
oko nas samo pustoš i muk.
Magla se spušta...
Korak po korak...
Sve tiho odlazi...
Samo zvuk se lomi.
glazba :SUNO Al
tekst: Ditka
