Kao grafika šarenog stolnjaka
pejzaži sa malog avionskog prozora
bude u tebi radost djeteta
Kroz usporene dionice svečanosti neba
putuju oblaci
što nose poštu neba
iznad ovog neba
Negdje u meni
preko pustih trgova
prolaze tihi
zamišljeni očevi koraci,
udaljena zvona zvonika i glasanje lastavica
kao da viču
ne brini ništa, ne brini, ne brini.
U strujanju tihih poruka
na pruzi spore željeznice
u jednom vagonu kraj prozora,
majka .
Kao obećanje da ćemo se opet jednom sresti
u sobi prepunoj Sunca
Herbarij čežnje i želja
na putu rijekom
pjeva o slobodi duša i bilja.
Sa svih rubova svijeta
svijetle maleni svjetlaci,
bjelina i tišina mira
likuju visoko nad ponorima
i poljima mulja krvi i blata
svih ratova svijeta
Povjerenje u Sunce u sebi nosi bliskost i sjaj....
a kada ti iza zastora maglenih daljina
mašu rukama lađari i lađarice ,
ti znaš , to su pozdravi nekih plemenitih ptica.....
Tekst
Branka L
