Vrt u Nama

Ljubav i bol u vagonu istog vlaka, gorak čaj i med, grubost i nježnost, pratnja svakog akta...... Svaki čovjek je vrt u samom sebi....... uz njega i drugi vrt živi ,diše i spava...... Svaki vrt u svom dijeliću svijeta, živi, raste, tuguje, cvijeta..... Poklanjaš mi osmijeh s obzora leptira, tišinu borova dugih aleja, tihe razgovore , male priče..... do čudnog rta nade i čarobnih polja moje Pauline..... Zovem te te da opet slušamo konje što silaze s vrha strane kamenoga puta , da zapalimo vatru protiv svake zime i dubokog snijega. Da se spustimo do mora što u nama spava i pločnika grada , trgova i lasta..... i dalje do kajsije koje više nema al u nama još cvjeta....... i nazad ka vrtu na sjeveru svijeta gdje pamtiš ptice , boje ... oblake ....... i dječije glasove...... Tekst Branka L